O nama

01

LAVOSLAV SCHWARZ

Lavoslav Schwarz rođen je 1837. u Zagrebu. Bio je uspješan trgovac, kao i njegov otac, te istaknuta ličnost Židovske općine Zagreb.
Poput mnogih Židova, za života je bio posvećen filantropiji i pomagao je židovskim, ali i nežidovskim ustanovama.
Lavoslav Schwarz je mlade i starije osobe prepoznao kao one kojima se društvo mora više posvetiti te je utemeljio stipendiranje studenata, kao i dom za starije i nemoćne osobe.
Umro je 1906., no njegovo se naslijeđe nastavilo.
Dom nazvan njegovim imenom osnovan je 1910. i predstavlja sve ono za što se Lavoslav Schwarz zalagao – mjesto koje je uvijek bilo usmjereno prema toleranciji i skrbi za one kojima je pomoć bila najpotrebnija.
02

ZAKLADA L. SCHWARZA

Svoj je novac ostavio za osnivanje zaklade za pomoć školskoj mladeži, izričito naglasivši da se ne smiju praviti razlike prema vjeroispovjesti.
Njegov legat prihvaćen je i službeno 10. siječnja 1907. na sjednici Gradske skupštine pod predsjedanjem Milana Amruša.
03

DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE

Najveća mu je zasluga ideja o osnivanju Doma za starije i nemoćne Židove, prve moderne ustanove socijalne skrbi na ovim prostorima.
Značaj njegove ideje i potrebu za takvom ustanovom prepoznao je i grad Zagreb nazvavši 1928. i jednu ulicu njegovim imenom.
04

MISIJA & VIZIJA

Naša je misija sačuvati legat osnivača i dobrotvora Lavoslava Schwarza te istodobno implementirati najsuvremenije programe s područja skrbi o starijim i nemoćnim osobama. Jamstva ostvarenja vizije su:

- Praćenje svjetskih trendova
- Suradnja sa sličnim ustanovama iz EU i SAD-a
- Angažman specijalista iz područja važnih za djelatnost Doma
- Izobrazba kadrova te implementacija standarda

USLUGE

POVIJEST DOMA I DOM DANAS

U prosincu 1910. otvara se Dom za stare i nemoćne “Zaklada Lavoslava Schwarza” u Maksimirskoj ulici. Izgrađen je prema projektu Leona Hoenigsberga i Julija Detuscha. U ustanovu je uselilo 10 starijih osoba. Dom 1921. ima 15 korisnika, ali su već 1931. zbog pogoršanja ekonomskih prilika smještena 72 korisnika.
Dom je 1932. proširen izgradnjom jednog krila i već 1934. ima 96 korisnika. Za vrijeme 2. svjetskog rata, 1941. zgradu Doma zauzimaju Nijemci i naređuju stanarima da ga napuste u roku 24 sata. U tom trenutku ustanova imala 100 korisnika.
Neki su smješteni kod rodbine, a za neke smještaj u kući u Stenjevcu nalazi Židovska općina Zagreb.
Od 1942. zgradu Doma koriste vlasti NDH za potrebe zračnih snaga. 1943. uhapšen je tadašnji upravitelj Doma, nekoliko djelatnika i štićenika. Neki su pušteni, a neki odvedeni u koncentracijske logore. Život domara u Stenjevcu postaje nesiguran te Dom prihvaća ponudu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i štićenici sele na njegovo imanje u Brezovici. Po završetku rata zgradu u Maksimirskoj preuzima zrakoplovstvo JNA.
Domari sele iz Brezovice u zgradu u Mlinarskoj te u zgradu Židovske općine Zagreb u Palmotićevoj ulici. JNA za zgradu u Maksimirskoj plaća Domu naknadu 1954., a Grad Zagreb dodjeljuje Židovskoj općini Zagreb zemljište na Bukovačkoj cesti. Nova zgrada, koju je projektirao Slavko Loewy, a izgradnju nadzirao Ašer Kabiljo, otvara se 1957. Tada je. kapacitet ustanove bio 115 ležajeva. Do 1967. završena je modernizacija kuhinje i bolničkog odjela. Modernizacija se nastavlja do 1990.
Dom dobiva novu ulogu tijekom Domovinskog rata pružajući smještaj brojnim prognanicima i izbjeglicama, starijim članovima židovskih općina iz Hrvatske i BiH te mlađim osobama izvan zajednice koje su trebale hitan smještaj prije odlaska u treće zemlje. Od 1991. do 1993. Dom je privremeno zbrinuo 102 osobe. Po završetku Domovinskog rata Dom ponovno ulazi u razdoblje intenzivnih ulaganja kako bi osuvremenio zgradu i opremu.
Značajnu pomoć za tekuća i investicijska ulaganja prima od American Jewish Joint Distribution Committee te Conference on Jewish Material Claims Against Germany Inc. Uz dodatnu pomoć Vlade SAD-a iz SAD-a, 2002. Se podrumske prostorije adaptiraju u moderni odjel za fizioterapiju. Od 2007. do 2010. izvršeno je još nekoliko značajnih rekonstrukcija.